In and Out

ponedjeljak, 18.07.2005.

Mom palom drugu

Sjecam se...dok je nebo gorilo...molio sam da se nesto desi i da bar na trenutak nestanem sa svim tim ljudima...da bar na trenutak dobijemo tracak nade da je sva ta bol oko nas privid..i da su ljudi s oko tebe sretni kao nikada...
Sjecam se da me je drzao za ruku...ponavljajuci iste rijeci...rijeci o ostavljanju...rijeci o nekim lijepim vremenima...rijeci o smrti. Zelio sam da govori sto duze, jer ja rijeci nisam imao...tek poneka muska suza...tek poneko sjecanje!
Cvrsti stisak na rastanku i smijesak je posljednje sto sam dobio! Tad je i vrijeme stalo...i ucini mi se da je to jos jedan od njegovih mangupluka, dok treses to bezivotno tijelo ne bi li ga na poslijetku privio uz sebe i zapitao se da li je bas tako moralo da bude! Da li su sada sva druzenja i pijanke zaboravljene...i da li cu kada odem kuci (ako odem) ponekad prelistati album s uspomenama i zastati na skolskim slikama i slikama iz djetinjstva...
Pisem, jer je album u mojim rukama...pisem svom drugu!
Hvala ti!
- 23:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Samo jedan korak!

Koliki je on zaista! 50..60..70..centimetara! Kada stojis tako blizu ruba , ne mozes a da se ne zapitas..koliki je moj korak...koliko je potrebno da svjetlost pretvoris u mrak...
Kolika je istina u jednoj takvoj jednostavnoj radnji tijela prema naprijed, dok bezvoljno maltaras rukama ili zvizduces voljenu melodiju?
Koliko je iscekivanje u njemu dok nervozno setkas da ona ili on napokon stigne...jer si se umorio od slatkog cekanja!
ko moze izbrojati sve one prave i one krive? Pravih je nadajmo se vise...krivih se i nesjecamo ili pokusavamo zaboraviti...ali...
U svoj toj igri, jedan ce nas nazalost stajati glave...negdje i nekad, odvesce nas tamo gdje cemo mozda i uzivati, mozda ne...mozda i necemo znati da smo ga napravili, ali budite sigurni, biti ce naplacen!
Da li bih se kladio u to?
Bih! Izgubim li, uciniti cu svoj posljednji...prema naprijed..naravno...ostati ce mi samo da zaboravim...
- 23:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Da li sam je volio...neznam...valjda jesam

Da li sam je volio...neznam...valjda jesam...(mada mi ovo "neznam") i ne treba, ali eto da me neki od sovinista ne bi prozvao reci cu i to...(mada ih ja nesto ne "zarezujem"..briga me...).
Ona nece ovo procitati i ne treba, ali zelim samo da kazem da me je bilo "strah" te ljubavi, tog izgaranja u zelji da ucinim da sve bude kako treba (jer drugacije nemogu)...tog gutanja svacijih hirova na koje necu i ne zelim odgovoriti! Jezio sam se pomisli da joj dan protekne uzalud me cekajuci! Trcao sam kao lud ne bi li joj makar odmahnuo tu u dnu solitera, dok su kise padale ili cesta gorila, dok su noci bile tako tamne...saplicuci se o sta sve ne..ne bi li mi procitala dvije zlatne rijeci s usana!
I sav taj sjaj u njenim ocima koje kazu da je sretna, sva ta tuga koja kaze da cinimo korake unazad (ma koliko se trudio)...sve u jednom!
Trajalo je trenutak...meni je taj trenutak vjecnost! Jos mi se cini da se vrtim u tom kovitlacu neispunjenih zelja i predrasuda, zabluda i htjenja...
Jesam, volio sam je...
Bregovic u svom jednom stihu kaze":A moglo je bolje...!"
Da, moglo je...
- 23:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Windows life!

Ponekad (kad uhvatim vremena) razmmisljam o zaista cudnim stvarima (sto vam nece dati za pravo da me prozovete cudakom nakon sto ovo procitate):)
Razmisljam kako bi bilo jednostavno (ali je nemoguce) upravljati zivotom bas kao sa Windows explorerom! Mnogo malih zutih koverata koje kriju tajne, zelje, misli, ruzna i losa djela...i koja nas sto ih vise cinimo sve vise i vise zatrpavaju dok nam jednostavno ne dodje do grla (Disk is Full)! Onda sjednemo i brisemo i brisemo i brisemo...sve ono sto zelimo zaboraviti ili sto nam ne treba...kratimo i dopisujemo...sakatimo fotografije na kojima smo ja i ona ona ili on...! A kovertice lete, i postoji jedno mjesto gdje ce zavrsiti (Recycle Bin)! Sva slast je u zadnjem koraku (Dell from Recycle bin)! I to je to!
A greske! Greske se desavaju! Na to smo spremni...(Undo)!
Eh kako bih koristio tu opciju! Nazalost taj vrijedni, taj magicni, taj svemoguci UNDO...u zivotu nije dostupan! I mozete se kajati koliko zelite, pokusavati ispraviti krivu Drinu...ali steta je vec nanesena...rijeci su vec recene...
Ipak, ne brinem se, neko ce vec smisliti nesto i za to! UNDO je vrijedan cekanja!
- 23:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Bas gledam...nesto...ta dosada

Mrzim dosta stvari (kao i svi mi)! Jer da ih ne mrzim morao bih voljeti nesto sto dosta ljudi na ovoj nasoj kugli ne voli, pa bih dosao u iskusenje da se upitam:
"Boze da li je nisam uredu ili ostatak planete"!
Iznad svega mrzim GLEDANJE! Gledanje dosade!
Gledati kako se neko dosadjuje je meni jako teska stvar! Gledanje ljdi koji vec u 9 sati ujutro neznaju kud bi sa sobom, nervozno listaju jutarnju stampu po ko zna koji put (mada vecinu interesuju samo rubrike tipa Cna hronika ili Sport...)!
Gledam ljude za koje se vec cudim da su prezivjeli toliki broj ispijenih kafa u jako kratkom periodu i koji neumorno pripaljuju po ko zna koji put po redu cigaretu...samo da bi imali sta u rukama (ne ..ne...nije knjiga dovoljna zamjena ;)).
Ponekad zamislim da ONI kojim slucajem imaju sat na ledjima on bi uvijek pokazivao isto vrijeme, jer se bas nista ne desava u njihovim zivotima. Mozda ponekad, da te mrtve kazaljke pomjeri kakav nadolazak inspiracije za nesto , a onda shvate da ili nisu sposobni da to urade ili pak da je bolje prelistati novine jos jednom ili tupo gledati u ljude sto vuku cekere i vracaju se s posla mokrih kosulja s velikim plavim kolutovima ispod ociju, neprestano postavljajuci sebi pitanje :"Kuda svi tako zure...?"
Zato mrzim gledati dosadu...i umrijeti cu a necu shvatiti...da li se ta dosada zaista isplati! Od neceg treba zivjeti, zar ne?
- 22:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Moja "replika"..ne mogu odoljeti..uputstvo za "forumase" :)

"Bio jednom jedan forum"...je recenica s kojom nikako ne zelim poceti pisati! Radije cu reci da postoji jedna lijepa stranica, u koju je ulozeno toliko truda i posebno znanja!! Na toj stranici postoji forum u kojem mozete pronaci dosta toga, ali nazalost forum koji je postao (zaslugom pojedinaca) bas kao neka spanska sapunica, pa tako recimo mozete procitati nesto u smislu:
********************
"Hej pa gdje si ti?"
"Ah, evo me!"
********************
ili
********************
"Ima`l vrucine kod tebe"
"Joj ne pitaj"
********************

Namjerno ne citiram "istinite" postove, da se ne bi ko nasao uvrijedjen! Ali da li ste se ikada zapitali u svrsishodnost postojanja foruma. Da taj dio stranice ipak nije za "mahalanje" kako cete pronaci na bar 70 % foruma na web-u, nego za ugodne i prikladne razgovore, razgovore koji ce vas mozda nekada ponukati na razmisljanje, razgovore koji ce prosiriti vase znanje. Razgovore kojima cete steci prijatelja za kojeg niste ni znali da postoji?
Da li ste se ikada zapitali, da li mozda, ma koliko neozbiljno zvucalo, ovdje, mozete pronaci odgovore na probleme koji vas muce, na savjete koji ce vas oraspoloziti, na rijeci utjehe ili pokore koje ce vam otvoriti oci, jer mozda je bas neko od nas imao taj vas "crni" dan ili se pak veselio kao vi?
Da li ste se ikada zapitali, da li bas ovdje mozete podijeliti vas uspjeh ili neuspjeh, vasu tugu ili radost?
Da li ste se ikad zapitali da li se ljudi koji prave stranice i forume poput ovih, uz sav svoj traud "hvataju za glavu" i mrzovoljno u bradu komentarisu, kako su ipak ocekivali, da se bar na trenutak pojavi neki znak koji zeli reci :"Hajde, sada da napokon odrastemo. Hajde da pisemo samo kada imamo potrebu, a ne da napredujemo na tabeli ne bi li postali zlatni clan ili tako nesto!"
Vjerujte, broj pored vaseg avatara ne znaci nista! Vrijedne su rijeci, vrijedno je znanje, vrijedna je radost i tuga koju cete podijeliti s prijateljima na ovoj stranici!
Tako mnogo pitanja, a nazalost malo odgovora!
Zato, pisite o svojim razmisljanjima, saljite savjete, postavljajte pitanja...druzite se...!
Ako ste ikada sluzali top liste na bilo kojoj od BH radio stanica sresti cete onaj po 100 puta ponavljani razgovor, koji se vrti i vrti i vrti...
*******************
"E zdravo"
"Zdravo"
"Kako ste?"
"Dobro vi?"
"Zelim da glasam"
"Samo izvolite"
..........
**************
tako da vremenom shvatite da je to susto ispiranje mozga da necete cuti vas omiljeni hit (jer ga prekidaju svakih 10-tak sekundi) da bi neko od "ranoranilaca" glasao, i da zahvaljujemo dragom Bogu pa nam je omogucio sve blagodeti CD-a!
U ovom slucaju ja cu pozvati samo jednom i GLASATI ZA OVAJ FORUM ma kakav on bio! A postovi....koliko ljudi toliko cudi! Postalo mi je tesko odgovarati na pitanja: "Gdje si ti sto te nema?" i sl....a kad vidim "Jojjj nigdje nikog....!" smrznem se!!!
Vi koji znate "forumaske tajne" znate sta sam htio reci...oni koji jos uvijek vrte glavom i vjerovatno (ili gotovo sigurno misle) da sam prolupao neka pokusaju dati svoj doprinos da se vratimo u dobre stare dane! Dane pisanja!
Ja ne odustajem! A vi?
******Lijep pozdrav svima ma gdje bili******!
PS: Sjetih se one legendarne recenice iz filma "Sjecas li se Dolly Bell":
"Seno , ne kvari mi teferic...!"
- 22:56 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

  srpanj, 2005  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Pisanje u nedostatku vremena

Linkovi

test




  • Shoutbox